Prividno elipticko kretanje klatna je posledica toga sto oko pokriveno
tamnim filtrom opaza polozaj klatna sa zakasnjenjem od nekoliko milisekundi.
U svojoj interpretaciji slike koju posmatra, mozak, pri gledanju s oba
oka postavlja klatno u polozaj ispred ili iza njegovog pravog polozaja.
Zbog toga njihanje klatna izgleda dvodimenzionalno. Pretpostavimo da se
klatno njise na desnu stranu, a da posmatrac ima tamni filtar na levom
oku. Desno oko vidi klatno u njegovom pravom polozaju, dok ga levo oko
"vidi" na mestu gde se nalazilo pre nekoliko milisekundi. U svesti se
svetlosni zraci s ova dva polozaja klatna ekstrapoliraju unazad dok ne
izgleda da poticu od istog objekta, sto znaci da klatno izgleda dalje nego sto to, u stvari, jeste. Kada se klatno zaljulja nazad u levu stranu,
pokriveno oko kasni na slican nacin sa opazanjem njegovog pravog polozaja
i klatno izgleda blize. Sve u svemu, cini se da putanja klatna opisuje
elipsu.
Uzrok ovakvog kasnjenja u vizuelnom opazanju nije sasvim razjasnjen. Prema
jednom analognom modelu, sistem vida moze da se predstavi nizom linijskih
filtara, u kojima se vremenska rezolucija (moc razdvajanja dva dogadjaja
u vremenu) sistema poboljsava pomocu odredjenog signala povratne sprege,
kao kada se oko izlozi jakom osvetljenju. Pri smanjenom osvetljenju,
smanjuje se i signal povratne sprege i vremenska rezolucija sistema se
pogorsava.